Hrononutricija - Savremeni pristup ishrani za mršavljenje i zdravlje
Otkrijte principe hrononutricije - revolucionarnog pristupa ishrani koji poštuje prirodne ritmove vašeg tela. Saznajte kako pravilno kombinovati namirnice u određeno vreme dana za efikasno mršavljenje i poboljšanje zdravlja.
Hrononutricija - Savremeni pristup ishrani za mršavljenje i zdravlje
U potrazi za idealnim načinom ishrane koji će omogućiti gubitak viška kilograma bez mučenja i gladovanja, sve veći broj ljudi pronalazi odgovor u hrononutriciji. Ova medicinska disciplina predstavlja revolucionaran pristup ishrani koji se ne zasniva na brojanju kalorija ili striktnim zabranama, već na poštovanju prirodnih ritmova našeg organizma.
Šta je hrononutricija?
Hrononutricija je grana medicine koja se bavi dijetetikom i individualnim režimom ishrane prema zakonitostima prirodnih ritmova lučenja hormona i enzima u našem telu. Njeno polazište je da svaki čovek ima jedinstven genetski zapis prema kojem se odvijaju sve naše fiziološke funkcije i koriste namirnice za dobijanje energije.
Ova medicinska disciplina je sačinila najprecizniju kartu dnevnog ritma našeg metabolizma. određuje ga izlazak sunca, podne, posle podne, zalazak sunca i noć. Zato nije isto ako u jedno doba dana jedemo vrstu hrane koju prema ritmu lučenja hormona i enzima ne možemo iskoristiti u to doba dana, a mogli bismo imati veliku korist da smo je pojeli nekoliko sati ranije ili kasnije.
Ako uzimamo namirnice kada im nije vreme, zbunjujemo naše žlezde i tražimo od njih da se aktiviraju i u vreme kad se one prirodno odmaraju. Posledica je poremećaj metabolizma koji vodi u hronične bolesti i gojaznost, kako opšte tako i parcijalne taloženje masnih naslaga u određenim delovima tela.
Osnovni principi hrononutricije
U hrononutritivnom režimu nema ograničenja u količini namirnica, slatkiša i masnoća. Ne postoji brojanje kalorija, nema spiskova recepata po danima. Primena principa ove ishrane omogućava bez velike muke trajno gubljenje viška kilograma. Ukoliko postoji poremećaj u vrednostima šećera, holesterola i triglicerida u krvi, ovaj režim omogućava postizanje normalnih vrednosti i sprečavanje nastanka dijabetesa, bolesti srca, krvnih sudova i maligniteta.
Međutim, izostavljanje doručka je najteži mogući prekršaj u ishrani. Jedino jutarnje uzimanje namirnica aktivira masne ćelije da ispuštaju iz skladišta masti. Ako preskačemo doručak, umesto da se isprazne, rezerve se pune. Osim toga, klinički je dokazano da voće ne treba uzimati ujutru.
Pravilno vreme za obroke
Između svakog obroka trebalo bi da prođe najmanje tri, a idealno je četiri sata. Obavezno je jesti samo određenu vrstu namirnica u određeno vreme u toku dana, od 8 ujutro do 20 časova.
Zabranjen je unos svih pića koja sadrže veštačke zaslađivače jer i oni izazivaju povećano lučenje insulina. Proteini i ugljeni hidrati se ne kombinuju u jednom obroku, bilo da je ručak ili večera u pitanju. Vreme kada je kombinacija jedino moguća, čak i poželjna, jeste jutro, tada je aktivnost enzima veoma značajna i jedino ujutro ne postoji kompeticija tih enzima u varenju.
Zabranjene su sve vrste grickalica između obroka. Slatkiši se ne smeju jesti uveče. Hleb, testenine i skrobna povrća (krompir) jedu se najkasnije do 15 časova.
Doručak - najvažniji obrok
Idealni doručak trebalo bi da sadrži masti, belančevine i sporo resorbujuće ugljene hidrate (žitarice), jer je naš organizam prilagođen da samo ujutro može dobro da vari i iskoristi te kombinacije. Ujutro se proizvodi takozvani endogeni holesterol u jetri, neophodan za sintezu hormona i za mnoge druge funkcije.
Za doručak se ne uzimaju prosti šećer, med, običan šećer, voće, desert nikad uz ručak. Moguće je jesti sve vrste namirnica, uključujući i one koje su tradicionalno smatrane "nezdravim", poput bureka sa sirom ili mesa, pite, tostova sa šunkom i sirom, jaja na razne načine, pa čak i pice - sve dok se unose isključivo u jutarnjim satima.
Ručak - punjenje baterija
Ručak je takozvano punjenje baterija. Taj obrok ne bi trebalo preskakati jer se često dešava da se izostavljen obrok uveče nadoknadi povećanim unosom hrane.
Za ručak treba uzimati belančevine životinjskog ili biljnog porekla, povrće kao izvor sporih šećera i vlakana, i nikad baš nikad ne pojesti desert odmah posle obroka. Meso je moguće zameniti proteinima iz biljaka: pasulj, soja, grašak.
U pogrešne kombinacije ubrajaju se mnoga ukusna jela koja se često prave: šnicla s krompirom, meso i hleb, meso i testenina, lazanje, špagete s mesom, musaka od krompira, banana i jogurt. Osobe obolele od raka debelog creva navode da su uzimale meso s hlebom ili krompirom, kao i meso u kombinaciji sa testeninama.
Belančevine prisutne u mleku, sirevima i mahunarkama i one u mesu ne idu zajedno. Testenina i slatkiši takođe nisu dobra kombinacija. Slatkiše i voće treba konzumirati između glavnih obroka, a ne odmah posle njih.
Užina - vreme za slatkiše
Slatkiši i voće treba konzumirati između glavnih obroka, a ne odmah posle njih. Idealno vreme za užinu je između 16 i 18 časova. Jedna čaša crvenog vina je idealna za varenje ukoliko nam obrok nije sačinjen od ugljenih hidrata.
Eventualno se može konzumirati jedna vrsta voća sat vremena nakon obroka, samo kad je telesna težina idealna. Povrće je zdravo, ali treba voditi računa da se kuvanjem menja slatki, glikemijski indeks i da povrće dobija osobine običnog šećera. Unosom kuvane šargarepe ili celera na primer, podiže se nivo šećera u krvi, a time i nivo insulina. Povrće je idealno jesti sveže, šargarepa i celer naročito, dok drugo treba samo kratko skuvati na pari.
Večera - prelazak na lakšu hranu
Nikada uveče se moramo prebaciti na racionalniji biološki model jer je to vreme kad telo prirodno skladišti mast. Već u sumrak ćelije su zamorene i "lenje", kortizon (hormon budnosti) se mnogo manje luči i počinje da se proizvodi hormon sna i po liniji manjeg otpora one žude za brzim šećerom da bi ga što lakše i s manje napora uskladištile.
Idealna hrana za večeru je izbor lakih proteina i salate, kao i povrća koji su izvor vlakana. To je vreme za unos vlakana koji će nas zasititi u toku čitave noći i polinezasićenih masnih kiselina (masne ribe kao što su skuša, losos, som). Drugi isto tako dobar izbor za večeru je grilovana piletina, ćuretina, teletina, tunjevina ili kuvana jaja (samo belanca) i mladi sir sa izborom od dve ili više svežih salata začinjenih balzamikom i hladno ceđenim uljima.
Vreme između večere i odlaska na spavanje ne treba bude kraće od dva sata. Da bi hrononutritivni režim dao najbolje rezultate, preporučuje se obaviti testiranje netolerancije na hranu, što podrazumeva precizno ispitivanje koja se namirnica može iskoristiti za stvaranje energije na ćelijskom nivou bez štetnih ostataka, a koje namirnice treba izbegavati.
Iskustva korisnika hrononutricije
Brojna iskustva ljudi koji su primenjivali hrononutriciju svedoče o njenoj efikasnosti. Mnogi ističu da im se život promenio na bolje, ne samo u pogledu telesne težine, već i u pogledu opšteg zdravstvenog stanja i nivoa energije.
Osobe koje su primenjivale ovaj način ishrane ističu da je reč o promeni životnih navika, a ne o privremenoj dijeti. Naglašavaju da se organizam vrlo brzo navikne na novi režim i da posle određenog vremena nije potrebno veliko truda da se on održava.
Jedna od velikih prednosti ovog pristupa je što eliminiše osećaj uskraćenosti koji prati većinu tradicionalnih dijeta. Znajući da mogu da jedu sve što žele, samo u određeno vreme, ljudi se ne osećaju ograničeno i ne doživljavaju napade prejedanja koji su česti kod drugih načina mršavljenja.
Hrononutricija u odnosu na druge procedure
Dok se hrononutricija bavi prevencijom i lečenjem gojaznosti kroz prirodne mehanizme tela, postoje i druge procedure koje se koriste za uklanjanje masnih naslaga. Među njima su liposukcija, lipoliza, lipotransfer i dermolipektomija.
Liposukcija predstavlja hiruršku proceduru uklanjanja masnih naslaga putem vakuuma. Lipoliza je postupak razgradnje masnih ćelija, dok lipotransfer podrazumeva premeštanje vlastitog masnog tkiva sa jednog dela tela na drugi. Dermolipektomija je hirurška procedura uklanjanja viška kože i masnog tkiva, najčešće nakon velikog gubitka težine.
Za razliku od ovih procedura, hrononutricija ne podrazumeva invazivne intervencije, već prirodno podsticanje organizma da sam reguliše težinu i sastav tela. Takođe, dok se anticelulit masaža, anti celulit masaža i druge varijante anti celulit masaži fokusiraju na lokalno delovanje, hrononutricija deluje na celokupni metabolizam.
Iako anticelulit masaža, anti celulit masažama i anti celulit masaže mogu doprineti poboljšanju izgleda kože, one ne rešavaju uzrok nastanka celulita i masnih naslaga. Anti celulit masaži, anti-celulit masaža i anti-celulit masažom deluju površinski, dok hrononutricija deluje na metaboličke procese koji stoje u osnovi taloženja masnog tkiva.
Zaključak
Hrononutricija predstavlja holistički pristup ishrani koji poštuje prirodne ritmove ljudskog organizma. Ona nije samo dijeta za mršavljenje, već način života koji može dovesti do trajnih pozitivnih promena u zdravlju i izgledu.
Ključni principi ove ishrane uključuju pravovremeno uzimanje obroka, pravilno kombinovanje namirnica i poštovanje fizioloških procesa u telu. Za razliku od invazivnih procedura kao što su liposukcija, lipoliza, lipotransfer i dermolipektomija, hrononutricija nudi prirodan put ka postizanju željene težine i poboljšanju zdravlja.
Bez obzira da li se radi o anticelulit masaži, anti celulit masaži ili drugim vrstama anti celulit masaža, važno je shvatiti da su temeljne promene u ishrani i načinu života ključne za dugoročne rezultate. Hrononutricija pruža upravo takav temelj, omogućavajući ne samo gubitak težine već i pobol